Gdje je Thompson naučio pjevati onako kako oni ne vole

Marko Perković Thompson, s genima kamenim (utkanim epskim i deseteračkim, narodnim umjetničkim izričajem), potaknut umjetničkim nagonom, tematski je usredotočen na (zlu) sudbinu jednog (vlastitog) naroda. Zla sudbina tog naroda je razlog bjesomučnih (suludih) kritiziranja Thompsonovog umjetničkog i toplog, ljudskog izričaja. Zabranjeno je opjevavati narodnu sudbinu, koju su "humanisti" zlobno nametali. MP Thompson, očito, nije nadahnuće tražio na partijskim sastancima. Zbog tog može slobodno (ograničen narodnom formom) pjevati svome narodu, o svome narodu. Partijske direktive, pa i ona o prešućivanju Bleiburga, jama, imaju zadaću stvaranja privida, obmane. Nametanja. Dječice, * vas partija i njena direktiva. Podjednako prešućujete jugoslavensko-srpsku agresiju. Ponajviše prešućujete pokolj muslimanskog puka u BiH. Kako bi Srbija bila veća. Thompsonova Bojana Čavoglave vas pogađa kao glogov kolac.